Vremenske Zone i Ratno tj. Ljetno vrijeme

Početkom 2005. godine u Udruzi se odvijala korespondencija o vremenskim zonama i promjeni vremena, odnosno o ratnom, ili tzv. ljetnom računanju vremena. Krešimir Rajki je sažeo najvažnije pa smo tekst objavili u Merkuru 32 za proljeće 2005. Sada, početkom 2021. godine vidimo svjetlo na kraju tunela što se tiče gnjavaže s ‘ratnim vremenom’ i promjenama sata dva puta godišnje jer je nakon godina rasprava u Europskom parlamentu odlučeno da se s time prekine. Štoviše, za nadati se je kako prevladava razum te nećemo ostati na umjetnom, ljetnom, već zimskom vremenu, kada Sunce doseže najvišu točku na nebu približno u podne. Jedino još nije izvjesno kada.

Detaljnije o pitanjima kalendara, vremenskih zona i mnogo više od toga možete naći u knjizi Tatjane Kren ‘Svjetski kalendar i kršćanska era’, ISBN 953-6974-14-2.

Julia, siječanj 2021.

Hvala svima koji su pitali i odgovarali, doprinoseći uvidu u ovo, za nas astrologe kardinalno važno pitanje. Koje nam k tome zadaje prilične glavobolje. I ne samo nama, te me baš zanima kada će se jednom skupiti dovoljna masa kako bi se ta glupost od ljetnog vremena ukinula. Naime, te dvije promjene godišnje ne samo da remete bio-ritmove nas ljudi, već pate i životinje koje su o čovjeku ovisne. Ali pokušate li saznati tko je na svijetu relevantan da odlučuje o tome, odnosno kome se treba žaliti, naići ćete na ogroman zid nerazumijevanja, neznanja i šutnje. Taj netko ili ti neki naravno da postoje, ali nitko ne zna tko, što i gdje su ili je. Tako je i danas to ratno vrijeme i te kako na snazi. I potpiruje naše Marseve dva puta godišnje. Jer, nije li dvolično prolaziti kroz svu tu gnjavažu zbog uštede energije kad se njome razbacujemo gdje i kako stignemo?!

Evo povijesnog pregleda u kratkim crtama:

Podjelu svijeta na vremenske zone 1884. godine napravio je škotski inženjer Sir Sandford Fleming (1827-1915) i zbog tog je doprinosa svijetu 1897. godine proglašen vitezom. Iz Škotske je u Kanadu otišao 1845. godine, te postao glavni inženjer Inter-kolonijalne željeznice (1867-76) i Kanadske Pacifičke Željeznice (1872-80). U 10. mjesecu 1884. godine u Washingtonu DC, 21. predsjednik Amerike predsjedao je konferencijom (s 40 i jednim delegatom iz 27 nacija svijeta) na kojoj je odlučeno da će 0° meridijan biti onaj koji prolazi kroz opservatorij Greenwich. Tada je odlučeno i još dosta toga poput: nautički i astronomski dani započinju u ponoć koja se događa na nultom meridijanu, itd. Detalje o ovome nesumnjivo ćemo čuti na Zlatkovom predavanju 25.05.05.

Standardno vrijeme (ST)

Također poznato kao LMT ili lokal mean time, odnosno vrijeme po lokalnom meridijanu.

S.T. je lokalno vrijeme nekog mjesta (grada, regije, zemlje…) i određuje ga se lokalno. Potreba za time nastala je u Sj. Americi i Kanadi zbog njihove željeznice koja je znala biti u situaciji da prolazi kroz regije koje su se bazirale svaka na svojem lokalnom, solarnom vremenu (sjetite se da Sunce npr. u Beogradu astro-fizički izlazi nekoliko minuta ranije nego li u Zagrebu jer Beograd je 2 i pol stupnja istočnije op.ur.). Krajem 19. st. S.S. Fleming je to pokušao urediti sistemom koji je prihvaćen na spomenutoj konferenciji (s velikim otklonima u pojedinim regijama gdje je vrijeme oblikovano po obliku regije, a ne samom meridijanu, kako bi se olakšao opticaj stanovništva). ST se danas razlikuje od GMT i UTC samo po znamenki sata, dok su minute i sekunde jednake. To pravilo međutim ne koriste svi, tako postoji otklon od pola sata ali i četvrt sata u pojedinim regijama (Indija i sl..).

Evo zanimljivog podatka vezanog uz to: dali ste znali da je GMT vrijeme zabilježeno na vašim e-mailovima? U properties svakog maila možete naći podatak poput: Wed, 16 Feb 2005 13:38:55 +0100 (CET).

Ljetno vrijeme (DST)

Nama poznato i kao DT u nekim programima, te CED – Srednje europsko ljetno vrijeme, za razliku od CET, odnosno Srednje europske vremenske zone u koju spadamo.

Cijela je priča počela još s Benjaminom Franklinom (1706-90), Američkim državnikom, diplomatom, tiskarom, izdavačem, izumiteljem i znanstvenikom, koji je negdje za vrijeme dok je boravio u Parizu (s Francuzima je intenzivno pregovarao 1776. godine, što se pokazalo ključnim – čitaj izvukao je mnogo novaca – za uspjeh američke revolucije i stjecanje neovisnosti u ljeto iste godine, ali vjerojatno kasnije jer je u Parizu kao diplomat boravio od 1776. do 1785. godine), napisao članak u kojem predlaže ranije otvaranje i zatvaranje radnih mjesta kako bi se smanjilo troškove rasvjete (zapazite, navodi se samo ranije otvaranje radnih mjesta, a ne sveopća promjena sata). Što su Francuzi na to rekli ne znamo, niti od kud je istu tu ideju (što je i jedina stvar po kojoj ga pamtimo) 1907. godine izvukao engleski graditelj William Willett (1856-1915), te također posredstvom objavljivanih članaka počeo insistirati na primjeni ljetnog vremena. Zakonski je prijedlog 1908. i dospio u parlament, ali je suprotstavljanje isprva bilo toliko da je ideja prihvaćena tek godinama nakon njegove smrti.

Konkretno, prvi koji su praktično iskoristili ideju o ljetnom vremenu bili su naravno Nijemci. U razdoblju od 30.4.1916. do 1.10.1916. u Njemačkoj je na snazi bio pomak od jednoga sata. Nakon Nijemaca, Englezi su od 21.5. iste godine do 1.10.1916. pomakli i svoj sat. Naime, stisak 1. svjetskog rata tražio je štednju, pa su te ideje dosjetile i prihvatile ju, Engleska, Njemačka, Francuska i još neke zemlje (te je tako stvar prvi puta i uvedena kao ratno vrijeme). U USA se čovjek pod imenom Robert Garland od Pittsburga zalagao za ideju i provođenje tog zakona, kojeg na kraju 31. ožujka 1918. potpisao predsjednik Wilson i time se DST uspostavlja u USA. Nakon 1. svj. rata (1919.) zakon je obustavljen, ali 19.3. Američki je kongres cijeli program uklopio u zakon koji je od 1883. god. regulirao željeznice (evo još jedne potvrde o tajnoj vezi ljetnog vremena i rata, kroz planet Mars, neraskidivo povezan sa željezom i željeznicom). Zakon je bio je testiran tijekom sedam mjeseci 1918. i 1919. godine, no morali su ga povući jer se pokazao neizrecivo nepopularan; od ljudi se zapravo očekivalo da se ranije bude i ranije idu leći!

Međutim kako sam ja to shvatio, a davno sam o tome čitao, uspostavljeno DST vrijeme trebalo je funkcionirati samo u određenim trenutcima. Ali za ovo objašnjenje ne mogu jamčiti. To je više moj zaključak pošto je ušteda vremena ponovo ušla u funkciju za vrijeme 2. svjetskog rata, a zatim ponovo zbog uštede goriva u razdoblju 1973.-74. Isprva je bilo raznih kolebanja oko nastupanja između prve i zadnje nedjelje u travnju, a izmjena je nastupila 1974. čak u siječnju i 1975. god. u veljači. Godine 1987. napokon je uspostavljeno konkretno pravilo za USA: ljetno vrijeme stupa na snagu prve nedjelje u travnju i traje do zadnje nedjelje u listopadu. No dijelovi SAD-a nisu (bili?) zahvaćeni promjenom. Od 1945. do ´66. godine nije bilo zakona kojim se DST regulirao tako da su lokalne vlasti mogle uključiti DST ili ne po vlastitom nahođenju a (zasad još) nemam(o) tablicu kojom je to predočeno po regijama Amerike. Ako netko ima i zna, molimo neka javi pa da nadopunimo.

Godine 1966. uveden je zakon koji je funkcionirao po gore navedenom pravilu. Međutim od tada do 1972. vrijedio je zakon kojim je pojedina savezna država mogla izdati zakon kojim se DST ne prihvaća, ali to pravilo je moralo vrijediti za cijelu državu. Ta je mogućnost ukinuta 1972. godine.

Zgodna je anegdota o američkoj jesnenskoj promjeni u 2 sata ujutro. U noći naime treba prijeći iz 2 sata u 1 sat. A američki zakon kaže da se nakon 2 sata ujutro više ne može točiti alkohol. Kako bi spriječili točenje alkohola dodatnih sat vremena u listopadu, Ameri su naložili da se birtije moraju zatvoriti u 1:59.

Danas 70 zemalja koristi DST barem u nekom dijelu zemlje. Jedina veća industrijska zemlja koja ne koristi DST je zemlja izlazećeg Sunca – Japan. Jedina europska zemlja koja ne primjenjuje DST je Island. Uobičajen je pomak od jednoga sata, no u Rusiji zna biti i veći, a varijacije su povijesne i geografske. Rusija se naime proteže preko 11 vremenskih zona.

Pravilo Europske Unije za DST jest da počinje i završava u 1 sat ujutro po GMT (što je 2:00 po našem CED), pogledajte na web stranici:

http://europa.eu.int/smartapi/cgi/sga_doc?smartapi!celexapi!prod!CELEXnumdoc&lg=EN&numdoc=32000L0084&model=guichett –  i naći ćete zakon EU o ljetnom vremenu. A on u kratko kaže:

  1. pomicanje sata za 60 min
  2. od 2002. DST će početi u 1 am GMT zadnje nedjelje u ožujku
  3. završit će u isto vrijeme u listopadu

    …i još štošta, pa koga zanima…

Ljetno računanje vremena u Hrvatskoj

Za razdoblje prije 2. svj. rata još nemamo sasvim provjerene podatke, ali sudeći po Solar Fire programu koji ima ugrađen ‘globalni atlas’ s promjenama vremena, kod nas se ljetno vrijeme za 1. svjetskog rata nije uvodilo. Program ljetno vrijeme (za naše krajeve) prvi put bilježi 18.4.1941. od 23:00 nadalje (18.4. u 22:00 još je zona -1, a od 23:00 nadalje je zona -2:00). Također, 15.9.45. navečer još je -2:00, a na -1:00 program prelazi 16.9. u 3:00 ujutro.

Jedan drugi podatak kaže da se ljetno vrijeme počelo računati tek od 29.3.1943. u 2:00, do 3.10.1943. u 3:00 (pomak s dotadašnjeg -1 na -2). Po ti podacima pomak je uvijek bio od 2 ujutro i završavao je u 3 ujutro. Pa tako 3.4.1944. – 3.10.44. i 8.5.1945. – 16.9.45.

Ali -The International Atlas- slaže se sa Solar Fire programom i korekcije za područje Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata navodi ovako:

– od 18.04.1941. u 23 sata korekcija -2
– od 02.11.1942. u 03 sata korekcija -1
– od 29.03.1943. u 02 sata korekcija -2
– od 03.10.1943. u 03 sata korekcija -1
– od 03.04.1944. u 02 sata korekcija -2
– od 03.10.1944. u 03 sata korekcija -1
– od 08.05.1945. u 02 sata korekcija -2
– od 16.09.1945. u 03 sata korekcija -1

Zatim je nastupila stanka, da bi se ljetno vrijeme ponovo uvelo od 27.3.1983. (u 2:00) do 25.9.1983. (u 3:00) i td. svake iduće godine. Ovdje vidimo pravilo da se vrijeme mijenja zadnje nedjelje u 3. mj. (kada 2:00 postaje 3:00) i natrag se vraća zadnje nedjelje u 9. mj. (kada 3:00 ponovo postaje 2:00). Pa je tako ljetno vrijeme na snazi između:

27.3.1983.-25.9.1983.
25.3.1984.-30.9.1984.
31.3.1985.-29.9.1985.
30.3.1986.-28.9.1986.
29.3.1987. – 27.9.1987.

i td. sve do jeseni 1996… kada se Hrvatska, mislim zajedno s Europom prilagodila Americi, te se od jeseni 1996. povratak s ljetnog na uobičajeno vrijeme odvija zadnje nedjelje u listopadu, a ne više u rujnu.

Branka Stamenković (iz SCG) komentira podatak o promjeni na ljetno vrijeme 18.04.1941. u 23 sata s: Hm. Sve je, naravno, moguće, ali meni ovo ipak deluje malo čudno i smatram da treba proveriti iz naših izvora. Dana 6. aprila bilo je bombardovanje Beograda, a 17.4. je potpisana kapitulacija. Dakle, samo dan pre ovde navedene promene vremena. Sad – dal’ je i ko tad vodio računa o promeni vremena… Da su Nemci baš sutradan promenili vreme, nešto mi je teško povjerovati. Ono što sam ja do sada nalazila jest da je ratno vreme kod nas uvođeno od 1942. pa je neprestano bilo na snazi do 1943. (ili 1944?) godine, bez vraćanja na normalno vreme. Nažalost, nigde niko ko je iznosio ovaj podatak nije navodio izvor. ‘The International Atlas’ verovatno daje podatke koji su važili za čitavu teritoriju u Evropi koja je bila pod Nemačkom okupacijom, ali treba imati u vidu da smo mi ‘pali’ samo jedan dan pre navodnog uvodjenja ratnog vremena 1941. godine. Nekako mi je logično da je Nemcima trebalo nešto malo vremena da dođu sebi pre nego što su (i tu) uveli ratno vreme. Ja ovo ne bih uzimala zdravo za gotovo, dok se u arhivama Hrvatske ili Srbije ne nađu tačni podaci.

Stoga oprez s horoskopima iz 1941. godine!